Pavo Krivists papers, ca. 1915-ca. 1919
Translation
Memories of military life By S.K. Domo [faded] Preamble Listen, brothers, I will tell you something Whatever I say will not be a lie About the hard burden of the military And its deplorable times What a soldier has to feel on his back Defending his face with an oath Why is he swearing, why is he cursing And why is he filling with misery Whatever i tell you is the real truth Experienced fully by the soldier What kind of life is it with a soldier’s fortune That he will never forget A memory of it is always in his soul A memory of his twenty-fifth year [his age] That he can still feel And remember his youthful days It is quite nice to be a soldier (3 of 59) But a soldier needs to suffer a lot That is why, brother, this little book Will write more about What life is like to a soldier That he is proud of throughout his life What misery takes him as soon As a Swabian takes him to be a soldier So everyone who has been a soldier Must have lived through something similar And his soul never rests He has to remember that forever But every young man Who is thinking about the military armada Who is stroking his mustache like an old soldier Not realizing what woes these are That a soldier always has I say every soldier serving the armada This book is telling him About soldiers and their living. Lads signing up As many suitors As there are in the village (4 of 59) There would be enough of them For an entire troop All of them up to twenty year old Yet unmarried, few of them married But mostly idlers and revellers Who don’t care about anything in this world Who wander through the village at night Chatting in the streets Many swear to be love-stricken Congregating in the plum orchard To have their discussions Praising their beloved ones But all of a sudden There is an announcement from the town Proclaiming swiftly that Every lad has to write down their name And write it down correctly So they can find him more easily in spring When they will be selecting recruits Whether …
| Transcription |
Spomen pjesma vojničkog života Spjevao S.K. Domo…. [faded] Predpjesma Čujte braćo da vam nešto kažem Štogod kažem nijedne ne lažem O vojničkom teškome bremenu I njegovu nemilu vremenu Što sve prođe vojniku prek’ leđa Uzšto uvjek kletvon obraz neda Zašto kune i zašto proklinje I zašto se jadom napunjuje Što van kažem istina je živa Na vojniku baš se ispunila Kakvi život kod vojničke sreće Kojeg nigda zaboravit neće U duši mu uvjek spomen teče Na dvadeset i peto proljeće Da se može uvjek osjetiti Svoje mlade dane spomenuti Dosta lijepo vojnikom je biti (3 of 59) Samo mora i puno pretrpiti Zato brate ova knjiga mala Bude toga više ti pisala Kakovi je život u vojnika Koji mu je za sav život dika Kakva odma njega muka hvata Čim ga Švabo uze za ‘soldata’ Zato svatko ko je vojnik bio Nešto takvog on je proživio I ne da si dušom mirovati Mora toga uvjek se sjećati Al i onaj svaki momak mladi Koji misli vojničkoj armadi Koj si brke kako baka gladi I ne sluteć koji su to jadi Koje ima vojnik po navadi Svaki velim koj služi armadi Ova knjiga njemu pripovida Od vojnika i njegova reda. Momci na upisu Koliko je u selu švaljera (4 of 59) Bila bi ji kumpanija cjela Sve na dobi od dvaest godina Neženjeni malo oženjeni Al najviše lole i bećari Koj za ništo na svjetu ne mari Što selom skiću se po mraku I brusije drže na sokaku Mnogi ljubi i na viru diku Na sabor se kupe pod šljiviku I tamo ti vićanje imadu Prav će svaki diki si paradu Al ti eto pravo iznenada Dodje oglas od kotara grada A taj oglas lakom dušom diše Da svak momak svoje ime piše I da svoje ime točno kaže Da ga laglje na proljeće traže Kad se budu birali regruti Bili oni veseli i ljuti Momci sutra ne obćinu došli Kud na haber kotara su pošli Ali tamo sjedi goso stari (5 of 59) Pijucka on žvače na cigari Brkom suče i knjigom zakreće I panduru na stolicu meće Neka pandur u knjigu upiše Svakog ime nek lipo nariše Pandur tad se ukočeno stavi Kao da je kakav mudrac stari Pa on tada besjediti stane Puste rieči nikoga da gane Na proljeće vizita će biti Mnogi od vas vojnikom će biti Vojnička je dika već prestara Za onoga koji služi Kralja Svaki od vas koji vojnik bude Taj već neće imat glave lude Poslim neće više bit bećarem Veće kući pametnijom glavom Pandur njima tako pripovida Jer on znade vojničkoga reda A nijedan od nas ga ne sluša Već polahko kroz vrata se smuca Prepustiv mu premudre divane (6 of 59) Mnogi ode do bližnje mehane Pa tu špiru piju sve do danka Bezumnici žalosna im majka U grla im teče voda špira Na tamburi momak žice dira On pripjeva iz tanahna glasa Malo koji od nas ima spasa Svaki od nas mora vojnik biti I kod kuće diku ostaviti Unovačenje Imam ja na srcu nešto jada Al se većeg nadam iznenada Ta već ima više pol godine Što zapisa ime kod obćine Kad se proču befel iznenada Koga dade generalkomanda Istog dana već se noć primiče Pandur Mića na pendžere viče Jesi li mi kod kuće to vraže Da si sutra kod kotarske straže (7 of 59) Jerbo tebe u vojnike traže Tako befel dragi brate kaže Kad u jutro prije nego svane Ja ustajem iz ražene slame Kada stalo devet sati tući Skupismo se u kotarskoj kući Sad nas počne pandur pozivati Stadosmo se njemu ozivati Koga zovne doktoru taj kreće Misleć sebi oćel biti sreće Naposlidku i ja se dovuko Koji sam se sa rakijom tuko I predvedu mene pred doktora Ele pravog švabskog loszog tora [?] Gde živela dosada si vole Nu ti metni sada gaće dole Da mi vidit kak ti zgledal goli Da ja vidla jel te trbuh boli Gaće skidam i košulju moram Pa ti tako pred doktorom odam Na sve strane okreta me švaba Ja si mišlja odlazi do vraga (8 of 59) Pa ti mene za mišice fata Od koljena pa do bjela vrata Tad zagrmi nemam ta nosata [?] Ti si jako dobar za soldata Doktor mene privede majoru Taj opiše i moju peršonu Tad mi kaže ajd na stranu dite Pak ćeš tamo čekati zakletve Pandur mene za ruku prihfati I u sobu dolje me otprati Gdje su drugi došli već bećari Koji svi su za vojnike zdravi Pa u reštu čekaju zakletvu I u pomoć zovu majku tetku Već se skoro i podne privuče I na uri pola dvanaest tuče Kad se kod nas otvoriše vrata K nama dođu dva stara vojaka A pred vrati eto oficira Koj sve veće na desno izbia Pak nam svima tada komandira Nu der lole sada nije mira (9 of 59) Stojte mirno ko kipovi sveti Sad ćete se svi kralju zakleti Al svi prije šešire skinite Desne ruke tri prsta dignite On pred nama zakletvu govori A mi za njim kao bogomolji Oficir te malo proštudira Pak nam stane tada da diktira Čujte momci jedan befel novi Ali samo ne budite voli Primljeni ste sada za regrute Pak dobite bruletice žute To je vami zlamen za vojaka Razumjetel vesela vam majka Do mjeseca prvog listopada Tad nestaje za vas sve parade Svi morate od kuće otići I svak svojoj regimenti stići Jošte prije befel će vam doći Svak da znade kud će koji poći Sad možete kući odlaziti I kod kuće udobno živiti (10 of 59) Do jeseni vidimo se ljudi To sam reka tako neka budi A sad da ste zdravo i veselo Pak se žuri svak u svoje selo Idem kući neveseo tužan Kao da sam na miljune dužan Kod kuće me dočekala mati Mislila je večeru mi dati Kad me vidi poče jadovati Te kroz suze stade me pitati Jesil sinko gladan je li žedan Nisam majko ni gladan ni žedan Već sam majko žalostan i bjedan U vojnike ja sam poći dužan Od jada me teška muka hfata Uzeli me danas za vojaka Što ću kada sam bijesan Makar da se oženio njesam Jao meni moja diko mlada Drugom moraš ostanuti sada Kad joj bjelo ja ugledam lice Odma mene obliju suzice (11 of 59) A za suze manje ili više Neg od boli što srce uzdiše Kad se sjetim ljepotice dike Na tri ljeta ne vidit joj slike. Dolazak Regruta! Ljeto prošlo žuta jesen došla Mene mladog nevesela našla Ma eto ti jesen na vrata Ja ću morat Švabi za vojaka Utom toga eto ti befela Ko da ga je sotona donijela To je befel od našega kora Svaki regrut k regimenti mora Sad se ljeto ujesen prometne Za mene je eto ti nesretne Da ja moram ostaviti diku I otići na muku veliku Istom tada vidjo svu nesreću Kad mi pandur uruči buletu Bidan bija prisjela mi šala Kao onom koj će na vješala (12 of 59) Tada tužno na polasku rečem Svoju diku na žalost ne mećem S bogon ostaj golubice bila S bogon oče majko kućo cila I još jednom s bogon ostaj drago Jedino mi na svietu blago Za tobom mi duša moja plače Kao da te nigda vidit neće. To prozboriv suze me obliše Da ne mogu govoriti više Otac majka sve to za me plače Moja draga sirota na jače Diko moja moje tugovanje Kuda danas moje milovanje A još da te jedan put poljubim Nedaj Bože da te kad izgubim Tako sam ja onda tugovao Kadno sam se s ljubom rastavao Napokon se od dike istrgnem I na teški put se ovaj vrgnem Kad sam doša do žuđena grada Pune duše svokojakog jada (13 of 59) Tu me čeka sijaset vojaka Svaki viče po stotinu puta Evo našeg zelenog regruta Kad sam doša pred našu vojarnu Jadan čujem u dvorištu larmu Gdje regrute kumpanijom dile Tu se larma brate svake fele Naslonim se o drvenu gredu Al za mene eto prvu bjedu Predaše me u službu vodniku Da on mene preda poručniku Ali ovaj opet komandira Da on mene primiti ne mora Već spekciju [?] on satniku tjera Jer ne znade što se sa mnom smjera Vodnik mene tad satniku vodi Da prvomu gosi on ugodi Kapetan me iz daleka smjera Pa govori, kakova si vjera Gdje si vole ti dosada bio Da još nisi ti mise obijo I zašto se ošišao nisi (14 of 59) Jerbo takav za vojnika nisi Pa zavika jednog podcastnika Na koga se sasu grozna vika Dovedi mi jednoga berbera Da obrije ovog pasja vjera Vodnik odma dovede mi bricu Koji na me natjera groznicu Posve mi je naružio glavu Kao guska na ledini travu Vodnik kaže prije dva minuta Spravite mi ovoga regruta Brico kaže gotov jesam sada Idi lolo do crnoga vraga Onda vodnik na me se izdreči Stupaj za mnom ne govori rječi Tamo doli pred magazin mali Tamo ću ti izdavati stvari Mundur na te tamo ću obući Prije noći moram te obući. Kada dođo do veliki vrata Još me veća glavobolja hvata Prije satnik stajao na vrati (15 of 59) Pa on oštrim okom na me svrati Skidaj prnje neharne haljine Ne navlači dok noć ne nastane Dobiš mundur vojničkoga kroja Nov je sasvim to mu kaže boja I još k tomu ti košulje tanke Onda viče da skinem opanke Ja se svlačim satnik na me viče Ja se izvinuh a on glavom miče Pa me grunu i osova boga Ti derane nisi pravi noga Još on zovne momka od spekcije Iščita mu ovake lekcije Deder uzmi ovoga soldata Nek se javi Kuvaru na vrata Nek ponese kefe blatarice K tomu oštre slame žitarice I oštroga pjeska iz duvara Pa idite tamo do bunara Ne šetajte tamo preko puta Već ribajte ovoga regruta Sad da vidiš jada izenada (16 of 59) Od kuvara i stara vojnika Da me tada vidila je dika Trli su me jedan i pol sata Krv mi šiba iz nožni nokata Ali satnik viče poviš puta Bržte dajte tarite rgruta A ja plačem ko godina ljuta I jauknem nekoliko puta Sada satnik opet vikat stade K magazinu mene vući dade Nuda lolo mundur sada primaj Što ti dadem od onog izbiraj I govori vodniku jednomu Deder brzo izbacaj mu robu Daj opremaj ovog regrutinu Dobaci mi staru kaputinu Sušila se valjda na slanini Dobra bit će ovoj bećarini Kaputina tako masna bila Svem bi vodu čorbu začinila Isto tako hlače bez gajtana U njih bija kao u vrećama (17 of 59) Dadoše mi jednu staru bluzu U kakovoj valjda koze muzu Tako isto i cipele stare Poderane sasma okovane Što su stare neka idu klisu Samo da mi premalene nisu Vidio sam čim sam ji obuvo U svaku bi tri komisa sturo Kad monduru na me pometaše Grohotom svi skup nasmijaše Jadan li sam u njem izgledao Iz oblaka kao da sam pao Jedan drugog pogledaše na to A moj satnik reče umiljato Vodite mi mladoga vojnika U vojarnu kraj malog hodnika U sobicu onu tamo malu Dok nađemo mjesto za tu glavu Predajte ga desetniku dana Neka s njimen ovu noć on ravna. (18 of 59) Novački život Da čujete moja braćo mila Kakva me je sreća zadesila Ta pripovijest gola je istina Što govorim sa mojim ustima To je bilo baš onog večera Kad nevolja Švabi me doćera Ma čim me je vodnik otpustio Odma sam od jada umiro Kako ne bi tako jadan bio Kad sam mnogu nesreću podnio Svako jutro kad je zora rana Dođe k nami špekcija odana Dreči jadna što ju grlo nosi I regrutom ovako prkosi Ustajte se zeleni regruti Kad spavate i bolje ste žuti (19 of 59) I još koji morda se uputi Da se neće iz kreveta svući S njega oću pokrov ukloniti Taj će mi se odma rastjezniti Pak se onda hitro obuvajte Obuvajte i redite stvari Znadem da vi niste bake stare Odma ćete i po kavu poći Odma zatim muštru učit poći Al svakako čim se obujete Ponajprije krevet napravite Sada prava muka mene hvata Obuvo se jesam preko jednog sata Već i kuhar doteka na vrata Pa se dreči iza svega glasa Hej regruti žalosna vam slava Dojte brže kuhana je kava Jedva sam se na pola obuko (20 of 59) Već me kapral šakom zahvatia Na hodnik ti s mjesta ma mi se nosi Uzmi šole pa kavu izprosi Pazi dobro ti regrutski vole Kak na dasku poredaćeš šole Skočim smjesta u kuharnu dolje Gdje me kuhar čeka mrske volje Na me ovaj izdreči se čovo Gdje ti osta regrutina Jovo ? Grabit neću ja na novo Pak mi onda nosiljku donesi Gdje ćeš šole sve po redu smjestit Napose ti regrutske poredaj Stari baka nastran mjestit gledaj Preveć dajem za regruta kave Njiman svakom moram dati manje Stari bake mogu više jesti U želudcu vojničkom podnesti (21 of 59) Jovu zovem šole sve poredam Odnesav ji ja se k jelu spremam Nisam jošte ponijo ni kave Opet viče kapral odnekale Dnevni kapral od spekcije naše Oko pasa na lonjače paše Haj nesreće regrutske vi liene Oprašite na hodniku stiene Hodnik cjeli mora se pomesti Pa tad smeće na đubrište smeći Pošto skoro izlazak će biti Sa čišćenjem treba se živiti Skočim jadan da zapovid vršim Za pol sata i taj posa svršim Kad se sjednem trudan otpočivat Nadmnom kapral tada sta čitat Spremi stvari telećak priredi I za izlaz točno se priredi (22 of 59) Ali na to eto oficira Da on meni nemilo zasvira Brže regrut tri ti sveca tvoja Ti si ovde samo briga moja Ne znam jadan gdje mi stoji glava Tko bi stvari na mene dodava Veli kapral još za par minuta Da si mi se stavil preko puta Ama brate to ti je prava rana Tako ti je baš svakoga dana Danomice sve se to ponavlja I na muke biedan regrut stavlja Regrut bogac nigda miran nije Ma baš s večer deset sati bije Tako jadan svakog dana pati Da se koža kod vraga izplati I još gore u subotu svetu Koja nosi nedilju presvetu (23 of 59) Subota je muka za regruta A nedilja i stotinu puta Tužni regrut ne bilo te sada Al uživaš velikoga jada Svak je danas tvog života težak A još teže subota i svetak Subotom se na sve posle vije A nediljom da pregleda vija Po majoru ili kapetanu Koji diže na jadnike larmu Al svejedno da nij take vike Već bi bile druge neprilike Il vižita od naši pušaka Uz koju se strahovati mora Bože mili teška li pokora Pravi paka na tom svietu snie Jer je teško na toj žarži [?] biti Pa poslova još tako imati (24 of 59) Ah regruti žalosna vam mati Sudba vaša sve vam tako plati Neb’ volio u kožu vam spasti Da mi daste košaru s dukatim Regrut tužni za pero prihvati Pa ti piši svojoj miloj majki Nek ti šalje banku desetaču Da ti smiriš tu svoju nedaću Nećel tebi majka vjerovati Na tvoje se jade smilovati A ti njojzi ovako tad piši I nevolju lipo ti oriši Pa će tako tužna mati znati Kako ovdje živimo soldati Sve bi majka tad svoje prodala Pa bi sinku navojnicu slala Zato regrut koji majku ima Laglje muci svojoj se otima (25 of 59) Svakog dobrog meka srca mati Svom će sinku često što poslati Da milošću dobru kapurale A više put i sve bake stare Svaki regrut u kog majke nije Nek regrutske prije muštre mrije To ti mora svaki regrut reći I po pjesmi ovoj se vladati Regrutska Muštra Kad sam braćo negda regrut bio I u koži regrutskoj se krijo Tad se vražja uživala prava S koji često šumila mi glava Dok sam vježbat dobro naučio Dosta ti se jesam napatio I gutao jada i čemera Mili brate dva mjeseca cjela (26 of 59) Svaki danak puškom trgajući Tom telećak za sobom vukući Sve po magli i jesenskom blatu Biše jaram na mojemu vratu Kog mi uvjek uspomena teče Doživim li i starosti veće Jedva čeka moja majko mila Dva miseca da su odminila Bože mili na svemu ti fala Ali su mi teško dodijala Baš početkom žutog listopada Nastala je ta teška parada Zato brate dobro proštudiraj Ja proklinja moju milu majku Što me rodi na ovaj sviet za hajku Jao meni moja majko mila Ma zašto si mene porodila Da sad vidiš na mukama sina Kakova ga tuga zadesila (27 of 59) Ti bi rekla i sve tako stara Daj ni dobro da se čovjek stvara I što vriedi samo za regruta Za regruta momka jošte žuta Kad ja jadan muštrom prvog dana Bi mi muštra teško šikovana Komande su naše rieči bile Al su teške odnilei vile ? Mi u jednoj hrpi tako staše Kada pozor nami zavikaše A ja mislim Bože moj Vodnik viče mirno stoj Uprav glave sada pozor Momci pazte bit će odmor Svaki vojnik mora znati Razdeljen korake stupati To je teško Bože moj I pravi je nepokoj (28 of 59) Jer se tada mora znati Uz sve žile ustezati Ne znaš što se od zla počme Grčevi mi žile koče Ja študiram preko muke Vodnik viče nazad ruke Nazad ruke prsa van Pa da vidiš to je fajn Al kad puškom radit poče Što od mene tada hoće Grčevi mi žile stežu Kao da me nožem režu Ja pomislim gdje ću sjest Vodnik viče na ‘prevjes’ Tu on meni nađe mane Zapovida sad na rame Mili Bože ja već mrem A on viče sad na sprem (29 of 59) Vodnik kune meni sveca Vrcni puškom da se stresa Nemoj biti tako mlak Pravi budi ti vojak Mili Bože svud nas more Uvjek viče glave gore Onda koji slušat neće Pod bradu mu šiljak meće Evo momče tebi zgode Glavu gore šiljak bode Sad nadođu muke nove Stade vježbat dvoredove Dvoredove dobro znaj U redove zaostaj Šta još ne znaš lijeni vole Uvjek viče skoči bolje Izravnaj se to ti boga Još ne poznaš druga svoga (30 of 59) To ti jesu muke znaj Pa tad viče sad stupaj Koji neće sad stupati Trkom ću ga potjerati Zato gledaj sad da paziš Da jezika ne isplaziš Pa još psuje majku mi Zapovida ovde stani Tada opet korakom Odmah zatim svi trkom Ote moje muke znaj Koje traju čitav dan I to uvjek dan na dan Dok ne dođe Nikoljdan Uvjek tada to popušta Tad regrutska prođe muštra. (31 of 59) Pred Logor Mila Mati moram jadovati Kako sada patimo soldati Teška muštra ljetni danas pati Uza koje stradamo soldati Vidiš majko moje teške jade Koje danas sinak ti imade Bez krajcara kunem i proklinjem Usto tužan gorke suze liem Već me svega potreba obuze Bez dinara služeć gospodara Tu je majko nevolja i kara Koji mene udnu duše para Slušaj majko moje silne jade Moje jade moje tugovanje Iz dna duše teško uzdisanje Tvome sinku teško pokajanje (32 of 59) Od kojega otet se ne mere Na sve vieke bez Božije volje Teška tuga po srcu mi ječi Slušaj majko ove glasne rieči Daj ne čekaj noći niti danka Da mi dođe desetača banka Brzom poštom do varoši ove S njom da liečim u logoru bole Brzo majko logor je na vrati Teško mi je bez novaca stati Već za logor spremati se mora U njemu će izaći pokora Tako majko sinak te pozdravlja Daj poštaru da novac odpravlja Da se može s tobom radovati Kod novaca neće jadovati Mila Majko diku mi pozdravi Nek i ona štogod mi otpravi (33 of 59) Pa se neka uredno ponaša I pošalje dva do tri krunaša Te za novce neka se ne šali Tako lijepo ti mi nju pozdravi Dolazak u logor Mili Bože tebi sveta slava Tvoja sržba med vojnike pala Sudba pravde mora da ih prati Jer veliko griešni su soldati Kad bi nagla pravda Božja bila Ma kugom bi je sve pomorila Al naj prije onog oficira Koji uvijek u vojnika dira Kako uvjek tak i dobi ove U manore kada nas pozove U kojem se uči jadovati Stari baka sa puškom trzati (34 of 59) Jer se carska ispuniti mora I zapovid od našega kora Zapovid se na sve strane dade Da se logor držati imade Nek se kupe sve stare kotane [?] Makar doma niko ne ostane A kraj baka kupe se ustaši Golobradi rusi i brkati Svaki vuče po bisaga dvoje Pa govori brate vidiš što je Stari bake kod vojarne stoje Podčasnici u grupam ji broje I ustaše tamo su nalegli Drug do druga tamo su se slegli Civilno je svima još odilo Ko da isu susjedu na silo Al da vidiš čuda golemoga Za pol sata nemaš ni jednoga (35 of 59) Sve je mundur pusti si navuklo A na glave kape si natuklo Najednom ti civila nestane A ugledaš bezbrojne katane Svaki dobi kraljevsko oružje I telećak napakovan teško Danak prođe tamna noćca dođe Vojarna je prepuna vojaka Od momaka i od telećaka Malo vidiš momke golobrade Već ljudine strašne i brkate Svi za stolom nemož večerati Niti svi skup na krevetim spati Soldačija ko crna zemljica Svaki krevet jagme četvorica Na popreko spavat se ostane Čekajući da danak osvane Jedva se je vojska umirila (36 of 59) Već se noćca zorom izmjenila Istom se je zora pomolila Već na drumu trubljač rogom svira Trublja daje brže polu zove Te vojnike iza sanka zove Svaki neka žurno se oprema Jer se danas marširati ima A za malo stražmestar zaori Za čas da ste svi na dvoru doli Podčasnici šalom smjeh stvaraju Poručnici im prijave davaju Malo zatim eto i satnika Jašeć konja kojemu jeste dika Konja jaši sabljom komandira I s majorom švabski diškutira Soldačija zemlju pritisnula Silna četa sad se poredala Major sablju pred četu izvuče (37 of 59) Prija neg je izlazilo sunce Trubljač pako na molitvu svira Svira svira a u srce dira Major s konjem pred trublju ispade Tambur korak udarati stade Tad krenusmo Bog će dragi znati Gdje do večer vojska će nam stati Nikog briga kuda ćemo stići Nego napred poput mrava svići Kuda ćemo zapovidnik znade Ali znamo da će bit parade Bubanj tuče drum drum drum Gazi polje groblju drum Marširanje u logoru? Još nit zore niti bila dana Al kod straže zasvirala banda Banda svira nadaleko ječi Odzvanjaju od nje vake reči (38 of 59) Stante momci marširat se mora Dok vrućina ne nastane gora Vrućinom je gadno marširati Vojnik od nje ponajviše pati Za vrućinu ni manje ni više Al se cestom prašine nasuše Baš je teško drumom marširati Od prašine nemaš obastati Banda svira sad se trupa kreće Sunce žarko od istoka kreće Biser rosa po travi se blište Silna vojska prašni drum pritište Sada poljem gusta magla pada Od prašine silne štoj nastala Mila majko sati sinak pati Jerbo mora sve to podnašati Svak na sebi nosi tovar teški I podnaša vrućinu viteški (39 of 59) Lahor šušti žarko sunce grije A za trupom prašina se vije Gusta magla od prašine pada Od vrućine jadan vojnik strada Sunce žari da te muka hfata Prašina ti sjedi oko vrata Znoj debeli čelo ti probija A od praha tu se oblak vija Nigdi nema kapi vode hladne Osim gdjegdje močvarine gadne Da napojiš svoje grlo suho Na sve strane sve je majko pusto Tako žegom putuju soldati Nit se znade gdje će trupa stati Daleko smo puta putovali Da nimalo nismo počivali Od vrućine ljude muka muči Mnogi vojnik na zemlju se sruši (40 of 59) Hoće njega nemoć da uguši Kad na jenput izdaleka sviri Regimente trubljač u rog piri Glas se od njeg širi do nebesa Tužno srce veselo potresa Rog se čuje do dva do tri puta Odmor momci vrućina je ljuta Odpust Mili Bože na svemu ti hfala Dal će ostat nami živa glava Vrući danci od rujna miseca Vrući danci hrđavi konaci Dok je jutrom ugodni su dani Prema podne vrući i stradalni Svaku večer sparno i sumorno A po noći zimno i studeno (41 of 59) To su puti tvrđi od kamena Kameniti jako bregoviti Teško ti je po njim marširati I još k tome telećak nositi Pa navalu uz brige praviti Ima tomu preko dvades dana Odkad nam je ta muka dozvana Ko daj došla od samoga vraga Koji sjedi sred plameni vala To je muka kazat ću ti pravo Da krv ljudstvu poispija samo Uprav bilo noći do ponoći Još ni zore ni biela dana Ni danica pomolila lica Nit vlaščići goru nadmašili Leži tabor sred krajiških polja U kom vlada teška srdobolja Tako kaprali viku podizuju (42 of 59) Točno svoju službu iz kazuju Bude momčad slabu izderanu I svakakom patnjom izmorenu Ustajte se deli bake stare Nešišane i neobrijane Ran je izlaz izlazit se mora Svim je kava već sada gotova Bila zora širi zlatna krila Trubljač vodnik na molitvu svira Kapitani vojsku podigoše Pa sve redom niz polje krenuše Još je liepo za jutra marširat Imaš vlage od rose uživat Al kad bude oko deset sati Onda vojska stade malaksati Častnici tad vojsku prirediše Red za redom zgodno postaviše Još se mora tu gizdavo proći (43 of 59) Generalu gledati u oči Banda svira mimohod se pravi Mi niz polje gmižemo ko mravi Vod za vodom niz polje se ruši Ispod nogu prašina se ruši Mnogi pade kao mrtav na tle Od njeg ne zna niti doktor šta će Najedanput general odredi Nek se vojska s navalom priredi Jerbo čuješ ružno iz naprida Gdje gruvaju topovi bez reda Grom za gromom na poljima buči Oće li nas Bože sve potući Najedanput major komandira Držimo se bolje desnog krila Ondje su se topovi sakrili Možda bi ih kako zarobili Topi jače bez prestanka grme (45 of 59) Napred vojska bez obzira srne Tu ne čuješ druga nijednoga Od onoga zvuka paklenoga Kada čudan jek se ozvanjaše Sve se crna zemlja tresijaše Kad na jednom naš trubljač zasvira S live strane eno ulanera [konjica u austrougarskoj vojsci] Sada major sabljom komandira Nek na livo vatra se otpira Sad će morat ulaneri snisti Kadli pred noć oli rajska vila Knjigu spušta gdej Kraljeva garda Gdje no sjedi od kora komanda Uze knjigu satnik stari čiko Uze knjigu pa ovako čita A u knjizi vesela ti majka Pišu brate slova sasvim tanka Generalu žalosna ti majka (45 of 59) Daj ablazung već ovoga danka Jerbo će ti sva opustit vojska Dost je muke a i silna troška General se malo zaštudira Na konja se baci pa poljem prodira I doziva ornista firera Pa on tada glasno komandira Neka ornist ablazung zasvira Neka bude već danaske mira Od radosti i banda zasvira Prva trublja ablazung zatrubi Ma se niko ispolja ne gubi Kad zatrubi na stotine trublja Tad se isto svud razljegne hura Muke naše pristale su cjele Jedan drugog veselo pogledne A pjesmice ore na sve strane Trajale su sve do noći davne (46 of 59) Tad na počin spremili se ljudi A nam pjesma na čast braćo budi Stare bake na dopustu ? (Urlaubu) Tko bi reko da će to sve proći I naš Urlaub tako skoro doći Koj odavna mi očekujemo I za njime teško uzdišemo Eto jučer ablazung odsviro General je tako komandiro Kad general zapovid je dao U kasarnu bake marširamo Tu predaju svu svoju prtljagu I svi kliču neka ide k vragu Civilsko si navuče odilo Pa nad vojnim pjevao opjelo Trubi trublja na postajnoj straži Zove stare još sada k menaži (47 of 59) Stari neka jošte menažira Jer nije imo u logoru mira Po menaži viču tako kaprali Hajde stari predavajte stvari A regruti komis fasovati Da imate danas večarati Bubnjar zove bubnjom tako kaprale Nek pokupe stare urlaubare. Tek ih vode doli pred majora Iskaznicu svaki dobit mora Bubanj udre tri četiri puta Urlaub bake eto nam regruta Pjesma baki iz grla se vine Bože mili kako sve to mine Slava Bogu sve je Božja volja Nije život vojni baš nevolja Ima i on čara na sve kraje Pa se teško s vojarnom rastaje (48 of 59) Zato slava staromu vojniku Jer je domu i rodu na diku Draga za svojim vojnikom Mila majko odoše soldati Nemam s kimen noćas prespavati Tko će meni suknje kupovati Nit se imam s kimen prošetati Tko će meni lišce milovati Milovati u oči gledati Moram majko danas tugovati I niz lišce suze proljevati Tako ćerca stade jadovati I za svojim dragim uzdisati Kojeg skoro na urlaub otprati Gdje ga čeka njegva mila mati Muči ćerce ti šibaju [?] vrati Nemoj mlada sada tugovati (49 of 59) I srca si nemoj jadovati Niti svoje suze proljevati Kanda sriće neš nigda imati Naskoro će drugu dragi doći Za par dana regruti će doći I kraj kuće mnogi će nam proći Tad si možeš drugog izabrati Koji će te lipo milovati Pa ćeš mirne duše ti spavati Jer ćeš staro drago naknaditi Za staroga mladoga uzesti Starom soldi tako se osveti Nemoj ćeri da te majka kara Brzo traži ti drugoga dara (50 of 59) Pjesma zaručnice Lipo moje vojničko odilo U tebi je moga dragog tilo Ustaj vojno pa si mundur svlači Civil brzo na sebe oblači Srce moje nemož da se smiri Doklen tebe dragog ne zakrili Tri godine tužno vrime bise Što mi tebe od mene oteše Evo dragi tebe milovanje moje Neće točit više suze oči tvoje Ti si mi jedino na ovom svietu blago Volim diko tebe neg carevo blago Hvalmo Bogu zdrav što si mi došo I rastanak tužan da je prošo Sad ćemo se užit i ljubavi naše A u mundur pušku nek se drugi paše (51 of 59) DOMOBRANSKE PJESME Spjevao domobran 27. Domobranska Pješačka Pukovnija u Sisku DOMOBRANSKI BARJAK Hrvatskoga Kralja služim Hrvatski sam domobran Hrvatska sve zemlja sveta Ljubavi je moje stan Hrabra srca nosim Barjak svoj Crven bjel i plavi U svak boj Zelen će se lovor viti Oko vedra čela mog Domobran će prvi biti Među prvim štit mu Bog Dušman mora pasti Mora mriet Gdje s hrvatski barjak Vije svet (53 of 59) Slavna mene majko rodi Viteškog sam roda ja Hrvat sam u svakoj zgodi Sa junaštva sviet me zna Samo jedan mi je Barjak drag Pred njim strepit mora I sam vrag Barjak crven bijel i plavi Jest i bit će barjak moj Zanj i za svog Kralja dat ću Vazda krv i život svoj Svoj uz barjak želi Domobran Vječne da mu slave Svane dan (53 of 59) Pjev Hrvatskog Domobrana Vesel naš je život braćo Kud god nam je svietom poći U nas čelo suncem sjaje Naše grudi sva nam moć Nebo vedro krasi cviet Domobranu svud je zriet Zapreke nam nigdi nema Bila voda bio brieg Dobri su nam vazda druzi Dol i gora mraz i snieg Zimnji vihor ljetni žar Domobranu vjek su čar Cio sviet se nama smieši K sreći svak nas vodi put Tielo zdravo duša vedra Ma i led nas bio krut Smjel i bodar čil i zdrav Domobran je vjek ko lav (55 of 59) Ljubav svud nas prati druzi Ljubavi nam puni grud Lipe dive plamno oko Susreće nas milo svud Bud kroz selo bud kroz grad Domobran je srcem mlad Il na sjever ili k jugom Mio nam i drag je dom Zanj je spreman planut svagda Domobran ko žarki grom Junačko me nosi dom Nek nam živi gruda sveta Za koju nam živit mriet Slavimo je, branimo je Slava bit će slast i čast Domobran će za nju past (55 of 59) Pukovnijska koračnica Dvadest sedme stieg se vije Uzanj stupam mlad Trublja trubi smje se ori Drevni Sisak grad Ponosne smo čete sinci Nju sav ljubi rod U njoj svak je vojak zoran Liep ko neba svod Kud god krene slavlje slavi Dvadest sedma svud Geslo njeno sloga sloga zlatna Čvrsta hrid joj grud Dična roda soj junaka To smo braćo mi U nas da je ruka jaka Svietom znadu svi Trebal ustat protiv rata Eto braćo nas Dvadest sedma slavlja snaga Domu nek je spas (56 of 59) |
| Subject | |
| Category | |
| Author |
Krivists, Pavo |
| Current holder | |
| Series number |
MLMSS 261/Box 4/Item 35 |
| Item number |
nvg8rd51 |
| Access rights |
Digitised |
| Rights |
Copyright status: In copyright. Please acknowledge: Mitchell Library, State Library of New South Wales and Courtesy copyright holder |
| Country of origin | |
| Language | |
| Period of reference |
1915 to 1919 |
| Description from source |
1 folder of textual material Pavo Krivists poems written in exercise book |
| Physical format |
Manuscripts Poetry |
| Related resources | |
| Bibliographic citation | |
| Translator |
Dr Maja Mikula, Sydney |
Post successfully! Your comment will appear after it has been approved by the admin.
Log In to add your own notes to this record.
Saved to collection